25. listopada, 2017. godine u prostorijama Matice hrvatske, održan je okrugli stol Dalje, bolje. Skup je otvorila Silvija Stanić, izvršna direktorica Udruge roditelja "Korak po korak" koja je uvodno pozdravila prisutne te predstavila ciljeve okruglog stola: raspraviti teme osnaživanja kontakata roditelja koji su na izdržavanju kazne te njihove djece ali i povećati vidljivost i odgovore na potrebe roditeljima koji su izašli iz zatvora te osnaživanju odnosa s djetetom i drugim članovima njihove obitelji.

Ispred Ministarstva pravosuđa, djelokrug rada Sektora za probaciju u Republici Hrvatskoj predstavila je voditeljica službe u Upravi za kazneno pravo i probaciju, Dijana Todosiev. Kroz izlaganje prikazani su podaci gdje je trenutno broj osoba na probacijskom roku veći nego na izvršenju kazne zatvora što je doprinijelo smanjenju napučenosti zatvorskog sustava u RH i kvaliteti zaštite ljudskih prava u RH. Gđa. Todosiev istaknula je suradnju Sektora za probaciju i Udruge roditelja "Korak po korak" kao primjer dobre prakse suradnje javne institucije i civilnog društva u pružanju usluga roditeljima - bivšim zatvorenicima. Kroz izlaganje predstavnice Ureda pravobranitelja za djecu, mr.sc. Maja Gabelica Šupljika problematizirala je situacije od samog trenutka uhićenja koje mogu biti izuzetno stresne za dijete, do kraja procesa, kada roditelj koji je bio u zatvoru se vraća kući. Hoće li jedno takvo iskustvo biti izvor traume za dijete ili ne, uvelike ovisi i o sustavu, stručnjacima i zajednici koju mogu biti izvor teškoća, ili pak podrška u reizgradnji veza djeteta s roditeljem koji je bio u zatvoru. Branka Mrzić Jagatić, prikazala je projekte Udruge RODA koji imaju za cilj doprinijeti razvoju povezujućeg roditeljstva te bliskosti roditelja-zatvorenika s njihovom djecom tijekom izvršenja kazne zatvora kroz edukacije roditelja i čitalačke programe roditelja usmjerenih djeci. Prvi dio okruglog stola zatvorila je Marina Trbus, voditeljica projekta "Uključeni roditelji" koji se provodio pod sloganom Dalje, bolje.

Projekt je uključivao psihosocijalni rad s 6 obitelji, gdje je jedan od roditelja izašao iz zatvora. Kao ključno iskustvo naučeno kroz projekt da je važno raditi na očekivanjima svih - djeteta, roditelja bivšeg zatvorenika te svih članova obitelji kako bi se kvalitetnije realizirali odnosi i unaprijedila obiteljska dinamika. Projekt je sufinanciran sredstvima Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, a suradnici na projektu bili su Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske, odnosno Uprava za kaznene poslove i probaciju i MPRH Uprava za zatvorski sustav. Evaluacija projekta pokazala je da roditelji, ali i stručnjaci ovakav oblik podrške obiteljima u riziku od socijalne isključenosti vide kao izrazito koristan te da postoji potreba da se projekt nastavi. 

U drugom dijelu, Ivanka Jukić Lušić kao stručna suradnica - psihologinja u vrtiću na širem području Grada Zagreba, temeljem iskustva rada s djecom predškolske dobi, čiji su roditelji zatvorenici ili su bivši zatvorenici, navela je vrtić kao mjesto izvora podrške i djeci i roditeljima te da stručnjaci trebaju biti na raspolaganju ako se dijete ili roditelj odluče otvoriti i potražiti pomoć te na taj način dala doprinos na pitanje u raspravi - kako kvalitetnije pružati podršku djeci i roditeljima (uključujući roditelje zatvorenike i bivše zatvorenike). Maja Gabelica Šupljika u sklopu dijela rasprave koji se odnosi na pitanje: što je potrebno stručnjacima koji rade s djecom i roditeljima u riziku od socijalne isključenosti, navela da "svi ne moramo sve", ali da je važno da se prepoznajemo, da razgovaramo te da kada osvijestimo gdje su nam ograničenja da i mi potražimo izvore podrške u stručnjacima iz različitih resora. Silvija Stanić dodala je da je i samim time što smo odabrali vlastite profesije pristali učiti i razvijati se na način da pružamo usluge i odgovaramo na potrebe različitih korisničkih skupina. Dragana Vasović, predstavnica Kaznionice Lepoglava istaknula na koje sve načine se nastoji doprinijeti osnaživanju veze roditelj zatvorenik - dijete, kao što su primjerice: radionice Zatvorenik kao roditelj, pravo na češće kontakte ako se radi o zatvoreniku koji je roditelj te izrada poklona za djecu tijekom blagdana kako bi se što više osnažila ta veza te projekt Udruge RODA gdje roditelji čitaju i snimaju priče i bajke koje se šalju djeci. U raspravu se uključio i roditelj koji je naveo svoje iskustvo boravka u zatvoru te činjenicu da su mu upravo obitelj, supruga, djeca i roditelji uz duhovnost bili snaga za preokret i promjene na bolje u svom životu. Naveo je i primjere reagiranja okoline i susjedstva, "pogleda" u parku dok je bio s djecom, kao i raznih komentara i optužbi. Istaknuo je da veliki dio ovisi o osobnoj odgovornosti da se ne okreće "starom" životu već da se ulaže u odnos s djecom, suprugom, roditeljima, prijateljima i zajednicom. 

Zaključno sumirane su sljedeće preporuke okruglog stola:

- Potrebno je krenuti sa osnaživanjem veze roditelj - dijete još tijekom izvršenja zatvorske kazne

- Potrebno je osigurati više podrške za roditelje koji su izašli iz zatvora kroz pružanje informacija o zapošljavanju, socijalnim pravima ali i roditeljskim vještinama te pružanju pomoći u stvaranju bliskosti i povezanosti s djecom i drugim članovima obitelji

- Potrebno je osnažiti članove obitelj zatvorenika da budu što veća podrška za i nakon vremena izdržavanja zatvorske kazne jer su iskustva da upravo zatvorenici s takvom podrškom se najkvalitetnije reintegriraju te su najmanje skloni recidivu

- Stručnjaci trebaju prepoznavati, reagirati i biti dostupni za podršku djetetu i roditelju a kada uvide da ne mogu adekvatno odgovoriti na potrebe djece i odraslih povezati se i surađivati s ciljem kvalitetnije podrške

- Potrebno je snažnije progovarati i informirati stručnu i širu javnost da ulaganjem u integraciju bivših zatvorenika u obitelj i zajednicu jedan oblik prevencije te da se na taj način doprinosi smanjenju recidiva, a time i stvaranju kvalitetnijeg i sigurnijeg društva