Ako vam dijete otkrije zlostavljanje:

  • Pokušajte zadržati smirenost.
  • Vjerujte onome što vam govori.
  • Dopustite da ispriča priču svojim riječima.
  • Ne izbjegavajte neugodne teme.
  • Ne stvarajte nikakve pretpostavke.

Djeca nam najčešće ne govore da su u krizi već nam to pokazuju. Promjene koje zapažamo u njihovom ponašanju mogu biti i posljedica stresa koji su doživjela zbog zlostavljanja. Te promjene moraju pobuditi interes odraslih za njihov problem. Zlostavljanje i zanemarivanje katkad može ostaviti tjelesne znakove na djetetovom tijelu koje odrasli mogu uočiti. Poznavanje znakova koji ukazuju na zlostavljanje, kako tjelesnih tako i u ponašanju, može pomoći odraslima da interveniraju u ime djece. Imajte na umu da neki od navedenih znakova mogu biti normalno ponašanje određenog djeteta u određeno vrijeme. Stoga je važno uočiti novo ponašanje, ekstremno ponašanje ili kombinaciju dolje navedenih karakteristika.

Kada su djeca malena, često s njima ponavljamo neke radnje kako bi stekli vještine samostalnog izvođenja. Primjerice, prilikom učenja jela ili vožnje bicikla, potrebno je jako puno ponavljanja, prije nego dijete samostalno savlada ove vještine. Slično je i sa vještinama samo-zaštite. Djetetu je potrebno da ima mentora i vodiča te da više puta ponavlja vještine koje mu pomažu da ostane sigurno. U nastavku teksta, donosimo neke igre koje Vi kao roditelj/skrbnik možete koristiti kako bi dijete bilo sigurnije od nasilja. 

Iskreno i izravno razgovarajte s djetetom o pitanjima spolnosti. Koristite korektne nazive za genitalije kad govorite o "privatnim" dijelovima tijela. Neimenovanje tih organa, i stvaranje tajnovitosti oko njih, budi  u djeci uvjerenje da su ti organi loši i da ih se ne smije spominjati, što im onda otežava prijavljivanje eventualnog seksualnog napada. I maleno dijete mora znati za grudi, penis, vaginu i stražnjicu kao svoje privatne, intimne dijelove tijela. Jasno im treba dati do znanja što je odraslima u kontaktu s njima dozvoljeno a što ne. To će im olakšati otkrivanje neugodnih ili zlostavljajućih situacija ako im budu izloženi. 

Možda je Vaše dijete danas došlo doma i priča da su učili o nekom vrisku? Čak se sjećate da ste i sami prije nekoliko dana ili tjedana bili na sastanku u školi koji je pričao o različitim vrstama nasilja i tome kako se zaštiti? Evo podsjetnik, Vi i Vaše dijete sudjelovali ste u CAP programu.

Podsjećamo, CAP je kvalitetan i dokazano učinkovit program primarne prevencije zlostavljanja djece. CAP je program Međunarodnog centra za prevenciju napada (International Center for Assault Prevention – ICAP) – www.internationalcap.org. Udruga roditelja "Korak po korak" je Regionalni trening centar ICAP-a za Hrvatsku.

Isprašiti tur djetetu vrlo je kontroverzna stvar. Mnogi profesionalci kažu da to nikad ne treba činiti, dok drugi smatraju da je to jedno od roditeljskih alata koje roditelji smiju koristiti. Tjelesno kažnjavanje u stručnoj literaturi opisuje se kao nanošenje tjelesne boli osobi koja se loše ponašala. Kao glavni pojavni oblici navedeni su udarci različite jačine (golom rukom ili nekim predmetom), od blagog tapšanja do premlaćivanja, dovođenja djeteta u neugodne ili bolne položaje (klečanje na koljenima, čupanje za kosu ili kakvo drugo natezanje dijelova tijela. 

Kad smo odrastali, naši roditelji su nam govorili da ne uzimamo nikakve poklone od nepoznatih osoba, i to je bio kraj lekcije o sprječavanju zlostavljanja. Jedna od najraširenijih zabluda o seksualnom zlostavljanju djece je ona da su zlostavljači djeci nepoznate osobe, i to "lica s potjernice". No, statistike su neumoljive: u velikoj većini slučajeva (oko 85%) počinitelji zlostavljanja su osobe koje djeca poznaju i vjeruju im! Često su to članovi obitelji, voditelji raznih aktivnosti za djecu ili druge odrasle osobe s kojima su djeca razvila jake veze. Većina seksualnih zlostavljača su osobe normalnog izgleda i ponašanja. Glavna taktika im je obrađivanje djece, a vrlo često i njihovih roditelja, kako bi zadobili povjerenje, svidjeli se i bili prihvaćeni.

Najbolji način kako povećati djetetovo povjerenje da može smanjiti svoju ranjivost na zlostavljanje jest usredotočiti se na razgovor o tome što ona mogu učiniti ako se suoče s opasnom ili neugodnom situacijom. Roditelji trebaju problemu sigurnosnih vještina za sprječavanje zlostavljanja pristupiti kao što pristupaju sigurnosnim vještinama djece u prelaženju ceste. U prelaženju ceste ono što želimo da djeca nauče jest sigurno ponašanje, a ne posljedice koje im auto može ostaviti ako dođe do prometne nesreće. Primjena ove logike na sprječavanje zlostavljanja djece je jednostavna. Nažalost, odrasli češće govore djeci o strašnim stvarima koje im se mogu dogoditi, a mnogo rjeđe o tome što mogu učiniti da to spriječe. Umjesto da jasno zapamti preventivne strategije ponašanja, dijete upamti kakav može biti zastrašujući neznanac. Zapamtite: usredotočite se na vještine koje dijete treba naučiti, a ne na opasnost samu po sebi.

Potkategorije