Pažnja je usmjerenost mentalne aktivnosti na određene podražaje. Često se koristi i izraz “koncentracija” – koncentriranje naše svijesti jest srž pažnje.
Svi imamo iskustvo sa skretanjem pažnje – događa nam se, na primjer, da na poslu mislimo o obvezama kod kuće, da "odsutni" vozimo auto ili da pročitamo nekoliko stranica knjige i shvatimo da ne znamo što smo čitali jer smo razmišljali o nečemu drugome. Pažnja ima središnju ulogu u tome koje će podatke naš um dobiti a koje neće. Tako je i kod djece – pažnja i budnost utječu na njihovo opažanje svijeta.

 

Kako djelovati na razvoj pažnje?

  • Na koncentraciju se može izravno utjecati okolinom. Dijete koje treba puno koncentracije – npr. za učenje – treba biti dobro ispavano i ne treba imati u blizini ništa što odvlači pozornost. Koncentraciju uništavaju buka, glasna glazba ili buka televizora u pozadini, ali i loši odnosi u obitelji, svađe i loš emocionalni odnos prema djetetu.
  • Koncentracija se može i postupno povećavati – u domu punom ljubavi sa sigurnom vezom između djeteta i roditelja. Takvi uvjeti omogućuju da se djeca već od rane dobi mogu intenzivno i ustrajno igrati. Neka se djeca već s godinu dana mogu posvetiti 10 minuta samo jednoj stvari, dok drugoj to uspijeva tek s 4 ili 5 godina.
  • Djeca trebaju od roditelja vrijeme i posvećivanje – što im roditelji više pružaju, to će bolje protjecati njihov cjelokupni razvoj.
  • Za razvoj pažnje bitna je i uloga odraslih u dječjim aktivnostima – oni trebaju upućivati dijete u ono što je bitno i nagrađivati dijete odobravanjem i radošću kad nešto uspije.
  • Velika je važnost igre – kroz nju dijete uči slijeđenje pravila. Roditelji trebaju na svaki način poticati koncentriranu igru – ako je moguće, trebali bi pustiti dijete da se igra do kraja kad je zadubljeno u igru.
  • Djeca vole predvidivu okolinu, stoga sutra ne bi smjela vrijediti drukčija pravila nego danas! Informacije i poticaji koje roditelji daju djeci trebaju biti u što većoj mjeri jasni i jednoznačni.
  • Svakako je važno i navikavanje na urednost: pravovremeno lijeganje i ustajanje, redovito pranje zuba, spremanje obuće, pospremanje igračaka i školskog pribora…


Neke igre i aktivnosti koje mogu pomoći u razvoju pažnje kod djece:

  • Precrtavanje različitih predložaka – prvo jednostavnijih, a kasnije i  složenijih;
  • Bojanje u bojankama;
  • Pronalaženje skrivenih likova i traženje razlika na sličnim slikama, vježba usporedi dvije (ili više) slike – što je promijenjeno, izostavljeno ili dodano;
  • Slagalice – domino s brojevima ili slikama, loto, puzzle, prema predlošku izrezati i sastaviti sliku;
  • Vježbe razvrstavanja – razvrstavanje kocki, lego kockica i drugog, pomaganje u razvrstavanju posuđa kod kuće, razvrstavanje novčića po vrijednosti,  kuglica po boji i veličini, pravljenje ogrlica po određenom redoslijedu, skupljanje kamenčića, sličica, markica itd., igre kartama (Kvartet, “Crni Petar”…);
  • Misaoni zadaci – “Kod dolaska podsjeti me na…”, “Što sve moraš pripremiti ako želiš napisati pismo?”, “Postavi stol za … osoba. Što ti je sve za to potrebno?”;
  • Vježbe kombinacije – umetanje riječi, rješavanje križaljki, dopunjavanje riječi, pogađanje životinja, cvijeća i dr. prema djelomičnim opisima,  npr. “Što je to – ima četiri noge, krzno, spretno se penje po drveću?”… Igre: šah, mlin…;
  • Igre razvrstavanja po nekim kriterijima – “Napiši sve životinje koje imaju krila.”, “Poznaješ li životinje koje imaju više od četiri noge?” itd. Igre: država - grad - rijeka i sl.;
  • Zadaci opažanja – promatrati tijek neke radnje ili događaja – dovršavanje rečenice usmeno ili pismeno (promatrati policajca na raskrižju, dati djetetu da jednu minutu promatra sliku i poslije pitati npr. ”Koliko je na slici bilo osoba, prozora, životinja...?”) itd.


Kako djelovati na razvoj pažnje od početka školovanja?

  • Stvaranjem dobrih navika –  navikavanjem djece da pripremaju i pospremaju svoj školski pribor i radno mjesto;
  • Navikavanjem da uče i pišu zadaće uvijek na istom mjestu – već samo sjedanje na mjesto na kojem je dijete naviklo učiti pridonosi stvaranju psihološke spremnosti za rad;
  • Stvaranjem dnevne rutine – dijete treba učiti uvijek u otprilike isto doba dana (nakon ručka, nakon odmora, i sl.) –  time se olakšava koncentracija na učenje;
  • Ako je potrebno, pomozite djetetu da napravi plan za učenje i pisanje domaće zadaće;
  • Upućujte dijete u dobre navike i metode učenja – podcrtavanje bitnoga, ponavljanje, samostalno prepričavanje;
  • Potičite ga da uči pomalo i češće;
  • Pohvalite djetetov trud i napredak.