Odrasle osobe, učitelji i roditelji mogu poticati kreativnost djece na brojne načine:
Postavljanjem pitanja koja pobuđuju različite psihičke funkcije: Tko?; Kada?; Gdje?; Kako?; Zašto?; Objasni!; Na koji još način možeš...?; Što bi bilo kad bi..?; Imaš li drugu ideju?; Usporedi – što je bolje, ljepše... ?; Što te još podsjeća na to?; Po čemu je to slično a po čemu različito od...?; Što misliš da će se dogoditi ako...?; Na što te to podsjeća? itd.

 

S djecom možemo igrati i različite igre:

  • Igre originalnih odgovora – npr. Što je sve crveno? – uobičajeni odgovori donose 1 bod (jabuka, srce, rajčica…), neuobičajeni 2 ili više (Mars, kapa patuljka…);
  • Igre riječima – povezivanje, premetanje i dr.;
  • Izmišljanje nastavka priče ili drukčijeg kraja;
  • Pronalaženje veza – npr. Što je zajedničko mravu i lokomotivi?
  • Različite uporabe – npr. Za što sve može poslužiti olovka?;
  • Dovršavanje jednostavnih crteža na što zanimljiviji način;
  • Smišljanje i dodavanje različitih pokreta;
  • Problemske priče i dr.

 

POTICANJE KREATIVNOSTI KOD DJECE

Kreativnošću se označavaju mentalni procesi koji dovode do novih rješenja, ideja, zamisli, umjetničkih formi, teorija i rezultata koji su jedinstveni i novi.
Riječ je latinskog porijekla – creare znači stvarati, rađati.
Za ono što je kreativno, najčešće kažemo da je originalno, novo, neuobičajeno, spontano, primjereno itd., a za kreativne osobe kažemo da imaju osobine kao što su otvorenost, produktivnost, fleksibilnost, sposobnost otkrivanja… Često se kao sinonimi za kreativnost koriste riječi "genijalnost" i "originalnost".
Cilj odgoja i obrazovanja nije više jednostrano inteligentan, dobro prilagođen čovjek oslobođen konflikata, već kreativna (stvaralačka), kritična osoba koja je sposobna rješavati konflikte (sukobe). Znanstveno–tehnološki napredak se sve više ubrzava, zato se sve više traži intelektualni i kreativni rad. Društvene pojave i odnosi u suvremenom su svijetu su sve složeniji pa se ne mogu rješavati samo učenjem činjenica. Zato djecu trebamo sve više učiti rješavanju problema.


Za kreativno mišljenje i ponašanje potrebno je i imati pouzdanja u vlastita prosuđivanja i hrabrosti za zalaganje za vlastite ideje. Stoga djecu trebamo poučavati i kritičnom prosuđivanju, a ne preuzimanju tuđih ideja. S druge strane, rad se sve više odvija timski pa je potrebno učiti djecu suradnji i rješavanju konflikata.
Slavna učiteljica Ellen Key u knjizi “Stoljeće djeteta” piše o tome: “Stvaranje novog naraštaja treba odgojitelja koji neće savjetovati djetetu da čini ono što i drugi čine, već će se radovati kad uoči da dijete odstupa od toga. Postane li nam tuđe mišljenje smjernica, počet ćemo se podčinjavati i tuđoj volji i tako postati samo dio horde koju ’nadčovjek’ vodi na temelju svoje volje, volje koja ne bi mogla svladati velik broj osobnosti koje su svaka oblikovane za sebe”.
Humanistička psihologija polazi od toga da je kreativnost opća i osnovna potreba čovjeka – kreativnost je bitan izraz razvoja čovjeka.
Misliti kreativno znači uvidjeti veze između nepovezanih iskustava koje se pojavljuju u obliku novih misaonih shema, ideja i proizvoda. Ovaj kreativni potencijal ima svaki pojedinac i može ga upotrijebiti u svakoj životnoj situaciji.

Kreativnost u svakodnevnici možemo opisati na ovaj način:
"Tko, kada je to potrebno, može ogradu pretvoriti u ljestve, zavjesu u haljinu, sanduk u stol, krpu u lutku, mikroskop u oružje, u tom je trenutku kreativan." (H. Roth)
Kreativno mišljenje mogu ograničavati zahtjevi da se obuzda mašta, da se “misli kao i drugi”, da se kreće sigurnim, poznatim i prihvaćenim putovima.
Kreativno mišljenje bira, nasuprot tome, nesigurne, neutabane staze!

Kakve su kreativne osobe?

  • otvorene prema okolini
  • kritične
  • fleksibilne
  • lako se oduševe
  • imaju puno inicijative
  • originalne
  • nekonvencionalne
  • energične i hrabre
  • vole novo
  • ustrajno rade na rješavanju zadatka, problema
  • neovisne
  • zrele, emocionalno stabilne i dominantne
  • imaju izrazit osjećaj za humor


Za razvoj kreativnosti djeteta roditeljima preporučujemo i korištenje različitih priručnika i knjiga s aktivnostima u kojima može sudjelovati cijela obitelj, kao što su:

  • Bilopavlović, T. i dr. (2001.): Dosadno mi je - što da radim: priručnik za razvijanje dječje kreativnosti, Zagreb, Školska knjiga;
  • Cvetković – Lay, J. (1998.): Darovito je, što ću s njim? - priručnik za odgoj i obrazovanje darovite djece predškolske dobi, Zagreb, Alinea;
  • Cvetković – Lay, J. (2002.): Darovito je, što ću sa sobom? – priručnik za obitelj, vrtić i školu, Zagreb, Alinea;
  • Cvetković – Lay, J. (2002.): Ja hoću i mogu više - priručnik za odgoj darovite djece od 3 do 8 godina, Zagreb, Bistrić - Centar za poticanje darovitosti djece;
  • Cvetković – Lay, J. i Pečjak, V. (2004.): Možeš i drukčije - vježbenica za poticanje kreativnog mišljenja, Zagreb, Alinea;
  • Hopson, J. (2002.): Čarobno drveće uma - kako razvijati inteligenciju, kreativnost i zdrave emocije vašeg djeteta od rođenja do adolescencije, Lekenik, Ostvarenje.