Djeca nam najčešće ne govore da su u krizi već nam to pokazuju. Promjene koje zapažamo u njihovom ponašanju mogu biti i posljedica stresa koji su doživjeli zbog zlostavljanja. Te promjene moraju pobuditi interes odraslih za njihov problem. Zlostavljanje i zanemarivanje katkad može ostaviti tjelesne znakove na djetetovom tijelu koje odrasli mogu uočiti. Poznavanje znakova koji ukazuju na zlostavljanje, kako tjelesnih tako i u ponašanju, može pomoći odraslima da interveniraju u ime djece. Imajte na umu da neki od navedenih znakova mogu biti normalno ponašanje određenog djeteta u određeno vrijeme. Stoga je važno uočiti novo ponašanje, ekstremno ponašanje ili kombinaciju dolje navedenih karakteristika. Sva su djeca potencijalno ugrožena, jer zlostavljanje ne poznaje socioekonomske, etničke, rasne ili vjerske granice.


ZLOSTAVLJANA DJECA ČESTO SU:

  • vrlo bojažljiva
  • povučena ili agresivna, hiperaktivna
  • stalno razdražljiva ili bezvoljna, odsutna duhom
  • bezosjećajna ili pretjerano srdačna (to se može pogrešno shvatiti kao zavođenje)

TJELESNI ZNAKOVI

  • modrice, opekotine, ožiljci, ogrebotine, slomljene kosti, stalno ili neobjašnjivo povređivanje
  • urinarne infekcije (osobito kod mlađe djece)
  • spolno prenosive bolesti
  • kronične bolesti, trbobolja, povraćanje, poremećaji hranjenja, vaginalni ili analni bolovi ili krvarenje, svrbež
  • trudnoća

ZNAKOVI U PODRUČJU AKTIVNOSTI I NAVIKA

  • noćne more, snovi s mnogo nasilja
  • neumjesna masturbacija
  • boji se ići kući ili na neku drugu lokaciju,
  • bježanje od kuće
  • delinkvencija
  • strah od ostajanja nasamo s nekom određenom osobom
  • laganje
  • prostitucija
  • intenzivno ponovno sisanje palca
  • neumjesna seksualna aktivnost
  • promiskuitet
  • noćno mokrenje
  • zloupotreba alkohola/droga
  • razmišljanje ili pokušaj samoubojstva ili samoubojstvo
  • nedostatak povjerenja prema drugima

ZNAKOVI KOJI SE ODNOSE NA ŠKOLSKI RAD

  • nagla promjena školskog neuspjeha ili neobjašnjiva nedosljednost u postignućima
  • nesposobnost koncentracije na nastavi
  • rani dolasci u školu i kasni odlasci kući iz škole
  • nesudjelovanje u školskim aktivnostima

EMOCIONALNI ZNAKOVI

  • depresija
  • fobije, strah od mraka ili javnih zahoda
  • strah od ostanka nasamo
  • kronično neraspoloženje
  • samopovređivanje
  • ozljeđivanje/ubijanje životinja
  • izrazita strašljivost ili paranoidni osjećaji
  • nedostatak spontanosti

 


Kako osnažiti preventivne vještine svog djeteta?

 

IGRA "ŠTO AKO..."
Ovo je igra koju možete igrati s djecom da biste im pomogli da se sjete što bi sve mogli učiniti u opasnoj situaciji. Planiranje unaprijed važno je za smanjenje ranjivosti djeteta. Ovu igru možete igrati za vrijeme večere, uoči spavanja ili u autu, ali i u razredu. Vodite računa o spontanim trenucima kad možete igrati ovu igru, npr. da se nadoveže na neko pitanje koje vam dijete postavi ili ispriča priču o prijatelju.
Igru ćete igrati tako što ćete upitati dijete npr: "Što bi učinio kad bi"... i zatim mu dopustiti da odgovori. Ključno je da dijete samo dođe do ideja, zatim potvrdite dobre ideje pohvalom. To će osnažiti vaše dijete i izgraditi mu samopouzdanje u rješavanju opasnih situacija.
Primjeri pitanja za igru "Što ako ...":
"Što bi učinio kad bi ti se pokvario bicikl i kad bi došla nepoznata osoba i ponudila ti vožnju do kuće?"
"Što bi učinila kad mene ne bi bilo kod kuće i kad bi ti pozvonio majstor za telefone i rekao da želi popraviti telefon?"
"Što bi učinio kad bi ti teta koja te čuva učinila nešto i zatim od tebe tražila da to nikom ne kažeš?"
"Što bi učinila kad bi te neko dirao na način koji ne voliš ili te zbunjuje?"
"Što bi učinio da te netko zatraži da ga diraš ispod hlača?" (ili recite točno na što mislite)

PRIČANJE PRIČA
Možete ispričati bilo koju priču o tome kako je dijete ostalo sigurno. Priču o tome kako se izgubilo, bilo napušteno, imalo problema s neznancem, itd. Budite maštoviti. UVIJEK završite s uspješnim načinom rješenja problema. Npr:
"Bio jednom jedan dječak koji je imao dragog ujaka koji mu je uvijek kupovao sve što je želio. Međutim, ujak ga je plašio skrivanjem iza namještaja i iskakivanjem kad bi on naišao. Dječaku se to nije sviđalo, nije se volio bojati, ali nije znao što da učini. Jednog dana upitao je tatu je li se on ikada bojao. Tata mu je rekao da se ponekad bojao. Dječak ga je upitao kako se prestao bojati. Tata ga je upitao je li se on nečega boji? Dječak je tati ispričao kako ga ujak plaši. Tata mu je pomogao da shvati kako bi mogao zamoliti ujaka da to više ne čini. Kad ga je tata pitao treba li mu pomoć oko još nečega, dječak je rekao da će prvo pokušati sam, a zatim reći tati kako je bilo."

RAZGOVOR "ONIM STVARIMA"
Naučite svoje dijete da je u redu razgovarati o spolnim organima. Neimenovanje tih organa i stvaranje tajnosti oko njih u djeci bude uvjerenje da su ti organi loši i da ih se nikad ne smije spominjati. To će otežati prijavljivanje seksualnog napada. I maleno dijete mora znati za grudi, penis, vaginu i stražnjicu. To će tada postati prihvaćeni dijelovi tijela.

POSTAVLJANJE GRANICA OSOBNOG PROSTORA
Pomozite svom djetetu da uspostavi granice vezane uz dodir, tjelesnu bliskost, privatnost i golotinju. Kad govorite o svom tijelu, govorite o dobrom, lošem i zbunjujućem dodiru. Mogu se koristiti izrazi kao što su ispod tvoje haljine ili u hlače. Ako vam nije nelagodno, možete koristiti precizne nazive. Naučite dijete da samo pere svoje genitalije, i recite mu da to treba biti njegova briga. Možete reći i: "Ako te netko drugi tu želi dirati, ja želim znati za to." U dobi od 6 do 7 godina djeca počinju zahtijevati privatnost kad odlaze na zahod ili kupaonicu, pri oblačenju, itd. POŠTUJTE NJIHOVE ŽELJE!

PROSTORNA PRIVATNOST
Djeca počinju tražiti vlasitu sobu, zatvorena vrata i privatno vrijeme za sebe. Važno je poticati ih da shvate kako imaju pravo kontrole nad svojim tijelom i osobnim prostorom. Može se povući analogija s vratima spavaće sobe (zatvorena) i seksualnog napada. Ako su vrata zatvorena, poput vrata spavaće sobe, tada druga osoba ne smije ulaziti bez dopuštenja. Kasnije će to dijete generalizirati na: "Nitko mi ne smije činiti ništa bez mog dopuštenja."

NAUČITI REĆI NE! – SIGURNU, SNAŽNU I SLOBODNU RIJEČ
Jedan od razloga zbog kojih djeca riječ NE! Ne izgovaraju češće je što ih uče da ne smiju odgovarati odraslima ili odbiti da učine ono što se od njih traži. Na primjer:
"Ne odgovaraj, samo učini ono što sam rekao!"
"Budi pristojna i dobra. Nije lijepo povrijediti tuđe osjećaje."
"Ne budi nepristojan. Ako ti se netko obrati, odgovori mu."
"Ljudi vole djecu koja su dobra, a ne onu koja nisu."
Pravila poput ovih stavljaju djecu u ranjiv položaj jer ih mogu generalizirati na sve situacije u kojima ulogu igraju autoriteti. Puno je bolja uputa:
"U situaciji koja je opasna ili ti je čudna, nemoj brinuti o tome jesi li pristojan/pristojna ili ne. Pobjegni što dalje od te situacije."

NE! - IGRA
Ova igra djeci omogućuje vježbanje govorenja riječi NE!
Jedno dijete postavlja zahtjev. Drugo jednostavno kaže Ne!, bez objašnjenja. Neka se naviknu koristiti riječ Ne! Kasnije neka pitaju jedna druge zašto su govorila Ne!. Roditelji često pitaju: "Što ako moje dijete počne govoriti Ne kad ja to ne želim?" To ne znači da djetetu, svaki put kad kaže Ne! prije odlaska na spavanje, jela od povrća ili kupanja, treba omogućiti ono što želi. To znači da, kad to nije važno, možete dopustiti da to Ne! ostane. Kad ne možete, objasnite djetetu zašto ne može. "Razumijem da radije ne bi ostao s tetom danas. Ovaj tjedan me često nije bilo, ali moram raditi. Jesi li usamljen i želiš da ostanem? Događa li se nešto ružno kod tete?"
Pazite da djecu ne učite nemoći pri igrama koje se nastavljaju i kad im to prestane biti zabavno, kao što je npr. škakljanje. Poštujte kad dijete kaže Ne! i prekinite igru. Intervenirajte kad to čini netko drugi.

TJELESNE AKTIVNOSTI
Ohrabrujte igre i organizirane sportove ne samo za dječake, nego i za djevojčice. To će im pomoći steći osjećaj tjelesnog samopouzdanja u slučaju da se trebaju obraniti. Ne podržavajte igre u kojima odrasli ili starije dijete govori: "Udari me najjače što možeš, ne možeš mi ništa!" To djecu uči da su bespomoćna protiv nekog većeg, što nije nužno istina.