Isprašiti tur djetetu vrlo je kontroverzna stvar. Mnogi profesionalci kažu da to nikad ne treba činiti, dok drugi smatraju da je to jedno od roditeljskih alata koje roditelji smiju koristiti. Tjelesno kažnjavanje u stručnoj literaturi opisuje se kao nanošenje tjelesne boli osobi koja se loše ponašala. Kao glavni pojavni oblici navedeni su udarci različite jačine (golom rukom ili nekim predmetom), od blagog tapšanja do premlaćivanja, dovođenja djeteta u neugodne ili bolne položaje (klečanje na koljenima, čupanje za kosu ili kakvo drugo natezanje dijelova tijela. 

Gershoff (2011.) je provela detaljnu meta-analizu koja je uključivala 88 znanstvenih/stručnih članaka, uključujući 8 doktorskih disertacija. Cilj ove složene analize je bio objasniti kako roditeljsko tjelesno kažnjavanje može dovesti do pojedinih ponašanja i iskustava. Tjelesno kažnjavanje bilo je pozitivno povezano sa samo jednim poželjnim ponašanja, odnosno, povećanjem neposredne poslušnosti. Iako je cilj svakog roditelja da kažnjavanjem postigne neposrednu poslušnost, treba imati na umu da je to zapravo samo efekt uklanjanja trenutnog ponašanja te vrlo vjerojatno dijete neće usvojiti poželjno ponašanje, već će neposrednom poslušnošću samo nastojati prekinuti i/ili izbjeći kaznu. 

Glavni zaključak analize tih 88 istraživanja provedenih tijekom posljednje 62 godine je da je roditeljsko tjelesno kažnjavanje značajno povezano s nizom negativnih dječjih ponašanja i iskustva, od povećane delinkventnost i antisocijalnog ponašanja kod djeteta, smanjene kvaliteta odnosa između roditelja i djeteta do smanjena mentalnog zdravlja i povećanog rizika da zlostavlja vlastito dijete ili supružnika.

Praktično rečeno, dijete će početi u svojim odnosima koristiti nasilje kao sredstvo postizanja svog cilja jer djeca od nas uče da je nasilje prihvatljivo. To potvrđuju brojna istraživanja koja su nedvosmisleno ukazala da postoji poveznica između vršnjačkog nasilja i iskustva nasilja u obitelji. Dapače, istraživanja ukazuju kako je iskustvo tjelesnog kažnjavanja najsnažniji pokazatelj agresivnosti u adolescentskoj dobi. 

 

Kao društvo, sve više i više učimo o dobrim metodama odgajanja djece. Isprašiti tur nije jedna od njih. Očekujemo od djece da koriste riječi a ne šake kad su ljuta i uzbuđena, a sami ne dajemo dobar primjer. Prašenje tura može poslati krivu poruku djetetu koje tek uči upravljati svojim osjećajima i treba u nama imati dobar uzor, model ponašanja.