Djeca nam najčešće ne govore da su u krizi već nam to pokazuju. Promjene koje zapažamo u njihovom ponašanju mogu biti i posljedica stresa koji su doživjela zbog zlostavljanja. Te promjene moraju pobuditi interes odraslih za njihov problem. Zlostavljanje i zanemarivanje katkad može ostaviti tjelesne znakove na djetetovom tijelu koje odrasli mogu uočiti. Poznavanje znakova koji ukazuju na zlostavljanje, kako tjelesnih tako i u ponašanju, može pomoći odraslima da interveniraju u ime djece. Imajte na umu da neki od navedenih znakova mogu biti normalno ponašanje određenog djeteta u određeno vrijeme. Stoga je važno uočiti novo ponašanje, ekstremno ponašanje ili kombinaciju dolje navedenih karakteristika.

Sva su djeca potencijalno ugrožena, jer zlostavljanje ne poznaje socioekonomske, etničke, rasne ili vjerske granice.

Zlostavljana djeca često su:

  • vrlo bojažljiva
  • povučena ili agresivna, hiperaktivna
  • stalno razdražljiva ili bezvoljna, odsutna duhom
  • bezosjećajna ili pretjerano srdačna (to se može pogrešno shvatiti kao zavođenje).

Tjelesni znakovi

  • modrice, opekotine, ožiljci, ogrebotine, slomljene kosti, stalno ili neobjašnjivo ozljeđivanje
  • urinarne infekcije (osobito kod mlađe djece)
  • spolno prenosive bolesti
  • kronične bolesti, trbobolja, povraćanje, poremećaji hranjenja, vaginalni ili analni bolovi ili krvarenje, svrbež
  • trudnoća.

Znakovi u području aktivnosti i navika

  • noćne more, snovi s mnogo nasilja
  • neumjesna masturbacija
  • strah da ide kući ili na neku određenu lokaciju, bježanje od kuće
  • delikvencija
  • strah od ostajanja nasamo s nekom određenom osobom
  • laganje
  • prostitucija
  • intenzivno ponovno sisanje palca
  • neumjesna seksualna aktivnost 
  • promiskuitet
  • noćno mokrenje
  • zloupotreba alkohola/droga
  • razmišljanje o samoubojstvu ili pokušaj samoubojstva 
  • nedostatak povjerenja prema drugima.

Znakovi koji se odnose na školski uspjeh

  • nagla promjena školskog uspjeha ili neobjašnjiva nedosljednost u postignućima
  • nesposobnost koncentracije na nastavi
  • rani dolasci u školu i kasni odlasci kući iz škole
  • nesudjelovanje u školskim aktivnostima.

Emocionalni znakovi

  • depresija
  • fobije, strah od mraka ili javnih zahoda
  • strah od ostanka nasamo
  • kronično neraspoloženje
  • samoozljeđivanje
  • ozljeđivanje/ubijanje životinja
  • izrazita strašljivost ili paranoidni osjećaji
  • nedostatak spontanosti.