Samopoštovanje je slika o sebi. To je način na koji vrednujemo ono što činimo, ono što jesmo i rezultate koje postižemo. Djeca od roditelja i drugih značajnih osoba iz njihova života traže potvrdu da su voljena, važna, sposobna. Zbog toga značajnu ulogu u nastanku pozitivne slike kod djece imaju roditelji i druge odrasle osobe koje brinu o njima.

 

Jedan od mogućih uzroka poteškoća i neuspjeha u školi jest poremećaj pažnje uz hiperaktivnost (ADHD). Dijete s ADHD-om ima poteškoće u usmjeravanju i održavanju pažnje – u slušanju što drugi govori, u čekanju da dođe na red, u završavanju zadatka ili vraćanju na zadatak nakon što je prekinuto. Djeca koja su hiperaktivna usto su krajnje nemirna, imaju poteškoća sa sjedenjem, prekomjerno trče i penju se, stalno su u pokretu, a imaju i problema s vršnjacima.
Sljedeći popisi mogu pomoći roditeljima u zaključivanju ima li dijete simptome ADHD-a. Ako dijete ima značajan broj ovih simptoma i ako ti simptomi traju šest mjeseci ili dulje, o svojim zapažanjima trebaju razgovarati s liječnikom.

 

Djeca bi, kad god je to moguće, trebala učiti i pisati domaću zadaću na istom mjestu. Mjesto za učenje i pisanje domaćih zadaća ne mora biti raskošno niti posebno uređeno. Radna površina neka bude dovoljno velika i dovoljno osvijetljena. Izvor svjetla (prozor i svjetiljka) neka bude smješten s lijeve strane kod dešnjaka, odnosno s desne kod ljevaka.
Uz mjesto za učenje dobro je staviti policu na kojoj će dijete držati svoje knjige, bilježnice i druge školske potrepštine.

 

Odrasle osobe, učitelji i roditelji mogu poticati kreativnost djece na brojne načine:
Postavljanjem pitanja koja pobuđuju različite psihičke funkcije: Tko?; Kada?; Gdje?; Kako?; Zašto?; Objasni!; Na koji još način možeš...?; Što bi bilo kad bi..?; Imaš li drugu ideju?; Usporedi – što je bolje, ljepše... ?; Što te još podsjeća na to?; Po čemu je to slično a po čemu različito od...?; Što misliš da će se dogoditi ako...?; Na što te to podsjeća? itd.

Polazak u osnovnu školu prvi je susret djeteta s jasnim i nedvosmislenim zahtjevima društva o tome što mora naučiti i postići.
Uspješno uključivanje u školu snažno utječe na razvijanje pozitivnog stava prema učenju, važnosti školovanja, kao i slike o sebi. Dijete treba podnijeti duže odvajanje od roditelja. Igra i druženje s vršnjacima i odraslim osobama tijekom predškolskog razdoblja odlična su priprema. Od djeteta se također očekuje duža usredotočenost na školsko učenje. Dobra priprema jest uključivanje u kućne obveze, sudjelovanje u igrama uz poštivanje pravila, davanje važnosti učenju, zahtijevanje da dovrši započeto i ne odustaje ako mu odmah ne polazi za rukom.

 

Pažnja je usmjerenost mentalne aktivnosti na određene podražaje. Često se koristi i izraz “koncentracija” – koncentriranje naše svijesti jest srž pažnje.
Svi imamo iskustvo sa skretanjem pažnje – događa nam se, na primjer, da na poslu mislimo o obvezama kod kuće, da "odsutni" vozimo auto ili da pročitamo nekoliko stranica knjige i shvatimo da ne znamo što smo čitali jer smo razmišljali o nečemu drugome. Pažnja ima središnju ulogu u tome koje će podatke naš um dobiti a koje neće. Tako je i kod djece – pažnja i budnost utječu na njihovo opažanje svijeta.

 

Pomozite djetetu da shvati zašto je nasilnik “to” činio.  Dijete treba shvatiti da nije krivo za ono što mu se događalo. Ako je vaše dijete bilo čime izazvalo agresiju nasilnika, upozorite ga na to.
Pati li vaše dijete od ozbiljnijih problema nakon što je bilo izloženo nasilju, potražite pomoć stručnjaka.

 

Mucanje je poremećaj govora u kojem je govor prekinut čestim ponavljanjem ili produljivanjem govornih zvukova, slogova ili riječi, ili osoba ne može početi govoriti riječ.
Prekide u govoru može pratiti učestalo treptanje očiju, drhtanje usana i/ili čeljusti ili drugi neobični oblici ponašanja koji se javljaju dok osoba koja muca pokušava govoriti. Mucanje također često prati ubrzan puls, crvenilo, znojenje, širenje zjenica, povećana napetost mišića usana, jezika ili lica.

 

Potkategorije