Većinu roditelja danas muče različiti strahovi vezano za njihovu djecu. Mogućnost da bude zlostavljano svakako je jedan od njih. Želite li stvarno pomoći da djeca ne postanu žrtve zlostavljanja, strahove treba preokrenuti u akciju. Jednostavan ali vjerojatno najvažniji način jest komunikacija i razgovor s djecom koji treba započeti od njihove rane dobi i nastaviti sve vrijeme njihova odrastanja.

Elektroničko nasilje ili cyberbullying je agresivno ponašanje koje uključuje višekratno slanje uvredljivih i prijetećih poruka (sms, e-mail, instant messaging i sl.), fotografija ili video materijala s namjerom da se nekoga povrijedi, uvrijedi, ponizi, zastraši. Provodi se putem interneta i/ili mobitela. Istraživanje koje je UR „Korak po korak“ provela 2014. pokazalo je da se gotovo sva djeca i mladi svakodnevno služe računalom, mobitelom i internetom te su prisutni na društvenim mrežama, a većina ima iskustva s elektroničkim nasiljem.

Posljedica VS  kazna

Zašto me moje dijete ne sluša i uvijek radi po svome? Zašto me ne poštuje? Gdje sam pogriješio/la? 

Roditelji si često postavljaju ova pitanja,stoga se da zaključiti da je ne poslušnost djece vrlo česta pojava. No, zašto i kako se ona javlja? 

Učenici su izloženi brojnim stresnim situacijama, pritiscima da postignu rezultate koji im omogućuju daljnji napredak u školovanju, a i ponašanja vršnjaka mogu biti neugodna, pa i opasna.

Strahovi koji se javljaju tijekom prijelaznih razdoblja školovanja

Polazak u prvi razred pred dijete postavlja zahtjevan zadatak: prihvatiti vršnjake u razredu, ostvariti zadovoljavajuće kontakte u igri, komunikaciji i školskim aktivnostima.

Seksualnost je zasigurno jedna od težih tema i velik se broj roditelja osjeća nelagodno i pri samoj pomisli da započne razgovor o tome sa svojom djecom. Često ne znamo kada je i kako primjereno započeti razgovor, a neki se roditelji boje da će otvoreni razgovor njihovu djecu dodatno potaknuti na rani ulazak u spolni život.

Izbjegavanjem ove teme problem nećemo riješiti.

 

Pomozite djeci da budu sigurna, jaka i slobodna.
Većinu roditelja danas muče različiti strahovi u odnosu na svoju djecu. Problem sprječavanja njihovog zlostavljanja svakako je jedan od njih. Želite li stvarno pomoći da djeca ne postanu žrtve zlostavljanja, strahove treba preokrenuti u akciju. Bolja komunikacija svakako je prvi korak. Roditelji moraju početi razgovarati s djecom dok su još vrlo mala i nastvaiti diskusije s njima i kroz adolescenciju. Razgovor s djetetom o zlostavljanju, osobito seksualnom zlostavljanju, mnoge roditelje jako plaši. Mame i tate boje se da će uplašiti svoju djecu, povrijediti njihovu nevinost i povjerenje az apravo ih tako oštećuju, umjesto da im pomognu da se suoče sa životom. Premda je taj strah razumljiv, on nije realno utemeljen. Postoje brojni načini kako roditelji mogu razgovarati s djecom, čak i s vrlo malom, koji će potaći osjećaje sigurnosti i samopouzdanja a ne straha i nepovjerenja. Važno je pronaći pravo vrijeme i mjesto za razgovor s djecom o zlostavljanju i njegovom sprječavanju.

 

Djeca nam najčešće ne govore da su u krizi već nam to pokazuju. Promjene koje zapažamo u njihovom ponašanju mogu biti i posljedica stresa koji su doživjeli zbog zlostavljanja. Te promjene moraju pobuditi interes odraslih za njihov problem. Zlostavljanje i zanemarivanje katkad može ostaviti tjelesne znakove na djetetovom tijelu koje odrasli mogu uočiti. Poznavanje znakova koji ukazuju na zlostavljanje, kako tjelesnih tako i u ponašanju, može pomoći odraslima da interveniraju u ime djece. Imajte na umu da neki od navedenih znakova mogu biti normalno ponašanje određenog djeteta u određeno vrijeme. Stoga je važno uočiti novo ponašanje, ekstremno ponašanje ili kombinaciju dolje navedenih karakteristika. Sva su djeca potencijalno ugrožena, jer zlostavljanje ne poznaje socioekonomske, etničke, rasne ili vjerske granice.

Roditelji se jako razlikuju po tome kako svoju djecu pokušavaju naučiti različitim karakternim osobinama, samodisciplini i moralnom ponašanju. Cilj poučavanja djece disciplini jest razvoj samokontrole i produktivnog sudjelovanja u životu zajednice (npr. u grupama vršnjaka, u razredu, u igri).

 

Potkategorije