Konferencija „Mreža podrške za maloljetne trudnice i roditelje“ održana je u petak 27. veljače u Zagrebu u organizaciji Udruge roditelja Korak po korak u partnerstvu s Centrom za socijalnu skrb Zagreb, Dječjim domom Zagreb, Kućom ljubavi Caritasa Zagrebačke nadbiskupije i Gradom Zagrebom. Konferencija je organizirana u sklopu projekta MAMA JE MAMA koji se provodi s ciljem pružanja intenzivne psihosocijalne podrške maloljetnim trudnicama i majkama kojima ističe ili je isteklo pravo na smještaj u ustanovi socijalne skrbi te njihovog osnaživanja i pripreme za samostalan život. Programom se nastoji unaprijediti međusektorska i međuresorna suradnja te razmjena iskustava vezano uz maloljetničke trudnoće i roditeljstvo sa stručnjacima i nadležnim institucijama.

Konferencija je okupila stručnjake iz područja obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite te zaštite ljudskih prava. Prisutnima su se obratili Milena Koren iz Ministarstva socijalne politike i mladih, Višnja Fortuna iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, Đurđa Petran iz Centra za socijalnu skrb Zagreb, Vesna Šugar iz Doma za djecu Zagreb, Ivana Hemen iz Kuće ljubavi Caritasa Zagrebačke nadbiskupije te Silvija Stanić, Biserka Tomljenović i Bojan Krsnik iz Udruge roditelja Korak po korak.

Zaključci konferencije

  • Sustav socijalne skrbi, te drugih sektora koji su s njime povezani treba poticati ostanak djeteta s maloljetnom majkom, uz njeno potrebno osnaživanje, a ne voditi ka odvajanju majke od djeteta, što se nekim propisima, praksama i nedostatkom kapaciteta danas u praksi čini.
  • Brojne propise valja mijenjati, kako nekonzistentnim i kontradiktornim odredbama ne bi štetili interesima ove populacije, a posebno se to odnosi na pitanja naknada, duljine sustavnih državnih potpora, ali i dostupnosti zdravstvene (ginekološke) njege te obrazovanja.
  • Posebno je prepoznata potreba potpore te kontrole lokalnih vlasti u ostvarivanju svojih odgovornosti propisanih zakonom, što se odnosi na osiguranje smještaja maloljetnim majkama i trudnicama. S tim u vezi na razini RH valja donijeti sveobuhvatnu stambenu politiku, posebice provedivu strategiju socijalnog stanovanja, uz jasan popis raspoloživih resursa te podjelu odgovornosti između nacionalne razine i jedinica lokalne  i područne uprave i samouprave.
  • U radu s trudnicama i maloljetnim majkama pokazala se potreba rada većeg broja zaposlenika u Centrima za socijalnu skrb, debirokratizacije dodjele sredstava za hitne intervencije, a posebice je prepoznata potreba vraćanja specijaliziranih unutrašnjih ustrojstvenih jedinica Centara, kako bi ovoj kompleksnoj problematici mogli pristupiti za to posebno educirani i iskusni socijalni radnici.
  • Treba znatno povećati smještajne kapacitete ustanova koje prihvaćaju maloljetne trudnice i majke, te osigurati psihološku i psihijatrijsku pomoć (dolaske liječnika)u te ustanove.