Osiguravanje zaštite djece od nasilja nailazi na različite probleme, osobito u primjeni postojećih propisa i suradnji različitih dionika u osiguravanju žurnosti i kvalitete provedbe. Ključne preporuke za uspješniju primjenu propisa i zaštitu djece od nasilja su:

  • Potreba za sustavnom edukacijom svih dionika, od mladih i roditelja do stručnjaka, pri čemu uz informiranje o propisima naglasak dodatno treba biti na razvoju kompetencija, osobne odgovornosti te motivacije za djelovanjem
  • Veće ulaganje u razvoj roditeljskih kompetencija uz naglasak na uključivanje svih roditelja u edukativne aktivnosti i izgradnju partnerskog odnosa roditelja i stručnjaka
  • Važnost uspostavljanja efikasnijih institucionalnih mehanizama međusektorske i međuresorne suradnje kako bi se izbjeglo nepovjerenje među sustavima i dodatna viktimizacija djece i obitelji
  • Aktivnosti i programi podrške djeci i obiteljima trebaju biti utemeljeni na utvrđenim potrebama te znanstveno praćeni i evaluirani. Takve primjere dobre prakse treba poticati i osiguravati im podršku
  • Potaknuti razmjenu informacija među stručnjacima i žurnost postupanja za zaštitu djeteta
  • Koristiti mogućnosti lokalne samouprave kako bi se izgradili efikasniji lokalni mehanizmi djelovanja u skladu s lokalnim potrebama
  • Koristiti resurse udruga i graditi partnerstva institucija s udrugama pri čemu je važno povećati prepoznatljivost aktivnosti udruga, ali i evaluirati  njihove programe te podržavati provedbu programa koji  su pokazali učinkovitost

ZAKLJUČNO: neophodno je voditi se primarno najboljim interesom djeteta i njegovom dobrobiti te poticati osobnu i profesionalnu odgovornost u zaštiti sigurnosti djece.