Prepreke boljem funkcioniranju sustava zaštite djece od nasilja:

- istraživanje je pokazalo da 50% odgojno obrazovnih djelatnika ne prijavljuje nasilje, 62% roditelja i 44% mladih nikada nije bilo na edukaciji vezano za nasilje, 77% roditelja i odgojno obrazovnih djelatnika smatra da institucije ne djeluju po hitnom postupku što ukazuje da je nasilje nad djecom problem koji je važno prepoznati i na njega reagirati. 

- ni roditelji, a ni stručnjaci koji rade s mladima ne znaju dovoljno o propisima koji štite djecu od nasilja, a prepoznaju i druge sustavne probleme u pristupu zaštiti djece zbog čega se može čak i reći da je sustav taj koji čini dodatnu ili sekundarnu viktimizaciju.

 - posebno je naglašen problem  sporosti postupka pri čemu se višekratno sekundarno viktimizira dijete te manjak suradnje među resorima na način da suradnja ovisi primarno o osobnoj umreženosti stručnjaka. Višekratno je istaknut i nedostatak povratne informacije prema stručnjacima koji su u određenim trenucima sudjelovali u zaštiti djeteta s tim da se na nedostatak povratne informacije najviše žale škole i vrtići od kojih se do sada uglavnom tražilo da potiču komunikaciju kako bi osigurali razmjenu informacija.

Prijedlozi unapređenja prakse sustava zaštite djece od nasilja:

- umrežavanje i suradnja među stručnjacima kroz koordinacijska tijela ili vijeća (takva tijela postoje u nekom obliku u pojedinim sredinama, ali nisu svugdje jednako funkcionalna; postavilo se pitanje važnosti određivanja koordinatora koji će najbolje facilitirati proces umrežavanja u nekoj sredini; primjer dobre djelovanja takvog tijela spomenut na konferenciji je Labinsko vijeće za komunalnu prevenciju kao i njihovo potpisivanje izjave o čuvanju osobnih podataka kao dobru praksu da se među stručnjacima osigura dostatna razmjena informacija uz zaštitu osobnih podataka).

- mladi očekuju od roditelja i odgojno-obrazovnih radnika da poznaju regulativu i imaju usustavljene postupke reakcije na nasilje i zaštite mladih od nasilja te da priprema za odgojnu ulogu učitelja i nastavnika bude sastavni dio njihovog fakultetskog obrazovanja. Također, navode očekivanje da prevencija nasilja i razvoj socijalnih vještina potrebnih za nenasilno rješavanje sukoba bude jednako važan dio obrazovanja kao i znanja iz pojedinih područja koja sada uče u školi.

- usmjerenost na interes djeteta na način da se osigura hitnost postupanja i zaštita od sekundarne viktimizacije kroz suradnju među stručnjacima.

- potreba za kontinuiranom edukacijom i podrškom (supervizijom) stručnjaka iz svih resora te za aktivnostima koje će im omogućiti umrežavanje.

- visoka očekivanja postoje prema udrugama i u smislu razvijanja novih modela i programa za prevenciju i suzbijanje nasilja, poticanja suradnje među sustavima, ali i u smislu pružanja izravnih usluga. Međutim, nisu u svim sustavima udruge prepoznate kao ravnopravni dionici niti postoje svugdje razvijeni mehanizmi suradnje ustanova s udrugama pa se postavlja pitanje kako što uspješnije prepoznati i povezati postojeće resurse.